Je li Charles Leclerc uz drugačiji strateški potez Ferrarija mogao izazvati Kimija Antonellija u borbi za pobjedu na Velikoj nagradi Sjedinjenih Američkih Država? To je ključno pitanje pri procjeni odluke koja je potencijalno mogla oblikovati njihov duel.
Važno je razlikovati dvije stvari: dobru odluku u datim okolnostima i strategiju koja bi omogućila napad na pobjedu. Jedno ne mora nužno značiti i drugo, jer strateški izbor zavisi i od tempa bolida te poteza suparnika.
Za procjenu Leclercovih mogućnosti trebalo bi utvrditi kakve je opcije Ferrari imao u trenutku odlučivanja. Bez konkretnih razmaka, vremena po krugu i stanja guma nije moguće pouzdano tvrditi da je postojala bolja alternativa.
Drugačiji trenutak odlaska u boks, primjerice, može promijeniti poziciju vozača na stazi, ali sam po sebi ne garantuje prednost. Potencijalni dobitak mora se posmatrati zajedno s rizikom izlaska u saobraćaj i ponašanjem guma u nastavku utrke.
Jednako je važna moguća reakcija druge strane. Scenarij u kojem Ferrari mijenja plan, a Antonellijeva strategija ostaje nepromijenjena, nije dovoljan da bi se dokazalo da je Leclerc mogao do pobjede.
Zato pitanje Ferrarijevog izbora ostaje otvoreno: drugačija strategija mogla je ponuditi drugačiji tok utrke, ali bez detaljne usporedbe nije opravdano govoriti o propuštenoj pobjedi. Ključ je u tome bi li alternativni potez Leclercu donio stvarnu priliku za napad, a ne samo povoljniju poziciju na papiru.
